Prvi začeci organizovane zdravstvene zaštite stanovništva u XIX veku, i ranije, u današnjoj Beočinskoj opštini vezani su za manastire Beočin i Rakovac. U to vreme bilo je uobičajeno da se u okviru manastira pružaju zdravstvene usluge i primaju bolesnici na lečenje. Oboleli meštani iz okolnih sela dolazili su kod monaha po medicinsku pomoć i lekove.

Između dva svetska rata u krugu Beočinske fabrike cementa osnovana je Opšta bolnica koja je raspolagala sa 30 kreveta. Imala je salu za manje operacije i zubnu ambulantu. U Beočinu su postojale i privatne ordinacije koje su pružale zdravstvenu zaštitu žiteljima.

Posle Drugog svetskog rata u okviru fabrike cementa, koja je prethodno oduzeta vlasnicima, osnovane su državna apoteka, stomatološka ordinacija, laboratorija, ženski i muški stacionar i ambulanta opšte prakse. U današnjoj zgradi policije 1945. godine otvorena je zdravstvena ambulanta kao ispostava novosadskog Doma zdravlja. Desetak godina kasnije na inicijativu tadašnjeg lekara dr Gustava Ivkovića osnovano je i porodilište u kojem je radio stručni kadar. U prostorijama konaka manastira Beočin nalazila se bolnica za plućne bolesti koja je uglavnom omogućavala lečenje i fizički oporavak obolelima od tuberkuloze.

Odlukom Narodnog odbora Opštine Beočin od 26. novembra 1962. godine osnovan je Dom narodnog zdravlja Beočin koji je pravni prethodnik današnjeg Doma zdravlja, a godinu ili dve kasnije i Narodna apoteka kao druga zdravstvena ustanova u Opštini. Do njihovog udruživanja došlo je 1. januara 1985. godine kada je formirana zdravstvena radna organizacija pod imenom Dom zdravlja Beočin. Posle donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti 1991. godine, poslovanje Doma zdravlja uskladilo se sa odredbama tog zakona. Te iste godine promenio je svoj dotadašnji naziv u Dom zdravlja „Dr Dušan Savić Doda“ Beočin.